VJEČITO PITANJE - ZAŠTO NAS OGOVARAJU, ZAŠTO NAM JE DRAGO TRAČATI O DRUGIMA ? ? ?

Zašto imamo potrebu da tračamo?!

Tračarenje, specifičan društveni ritual koji opušta, ublažava stres, stvara prijateljstva, ali i nevolje.

 

 

``Dođi na kafu, imam svašta da ti pričam``, rečenica koju ste čuli i izgovorili nebrojeno puta. Ništa nije ljepše od ``trač partije`` sa bliskom prijateljicom, posebno uz kaficu u nekoj lijepoj bašti ili na terasi. Trač se širi nevjerovatnom brzinom, izaziva skandale, otkriva tajne, ali se vrlo brzo i zaboravlja, jer na red dolaze nove, zanimljivije teme. Najjednostavnija definicija tračarenja bila bi da je to zapravo ``poluistinita, neproverena priča, puna netačnih pretpostavki i subjektivnih tumačenja``. 

Javnost je prilično kritična prema ovoj navici, tumači je kao nedostatak vaspitanja i korektnosti. Teoretski je možda tako, ali priče rekla-kazala neizbježan su dio društvenog života, velikih i malih sredina, komunikacije svih ljudi, bez obzira na socijalni milje i obrazovanje. Trač je jedan od najboljih ``začina`` života. 

Istina je da neki ne uživaju u tračarenju koliko i drugi, ali je jedan eksperiment dokazao da se čak 60% komunikacije među ljudima svodi na ogovaranje, odnosno na priče o našim odnosima sa drugim ljudima, porodicom, prijateljima, ljubavima... Neko ogovara više, neko manje, ali svako ponekad uživa u „sočnom“ traču!

Istraživanja pokazuju da žene više ogovaraju, najčešće sa bliskim prijateljicama, dok tek poneka ogovara sa partnerom. Ipak, nemojte misliti da muškarci ne tračare, naprotiv! I te kako pričaju, samo što su njihove teme i motivi drugačiji. Muškarci tračare o, za žene, nezanimljivim temama. 

Pričaju o sportskim klubovima, ogovaraju trenere i igrače, kolege sa posla. Zanimljivo je da oni tračare najviše sa partnerkama i sa najboljim prijateljima, dok žene imaju tendenciju da tračare sa širim krugom ljudi. Također, istraživanja su pokazala da i žene i muškarci više vole da tračare o ljudima istog pola, pa će rijetko koji muškarac ogovarati ženu. 

Kod žena, sa druge strane, popis tema daleko je zanimljiviji. Najviše pričaju o članovima porodica, svekrvama, drugim prijateljicama i njihovim muževima, poznanicima, poznatima...

Ali, kada se sve sabere i oduzme, na vrhu liste najčešćih trač tema ubjedljivo su ljubavne priče, najviše prevare i seks. I to važi za oba pola.

Najviše volimo intimne pikanterije jer više ili manje imamo voajerističke sklonosti. Ljubavni tračevi služe i da opravdamo ono što se nama događa, pa kada neko prevarenoj ženi ispriča kako muž njene drugarice ima ljubavnicu, ona će se osjećati bolje, jer - i drugima se to događa. 

Poslije ljubavnih pikanterija najčešće teme tračarenja su novac, korupcija, moćni ljudi, uspješni poslovnjaci. Vijesti o poslovnim i ljubavnim aferama moćnih ljudi nisu samo tema tabloidne i ``obične`` štampe, već se o tome raspravlja u kafanama, restoranima, domovima. 

Ali iako je zabavno, šta nas toliko tjera da raspredamo o tuđim životima? Zašto nismo u stanju da sačuvamo tajnu, zašto olahko donosimo sud o nekome, zabadamo nos u tuđ život, ili širimo priče u koje nismo sigurni, a koje smo čuli u ``povjerenju``?

Antropolozi tvrde da je svako podložan tračarenju i da je uloga ogovaranja u sociološkom smislu izuzetna.

Osim što nas rasterećuje, što je i naučno dokazano, tračarenje nam omogućava da razmijenimo informacije, povezuje nas emotivno sa drugim ljudima i čak razvija empatiju! Naime, naučnici tvrde da ljudi koji puno pričaju o drugima i ``premotavaju`` tuđe živote kroz razgovor, postaju osjetljiviji na njihove probleme i emocije. 

Ogovaranje kao specifičan društveni ritual postoji od kada i svijet, a postoje naučnici koji tvrde da smo baš zahvaljujući traču naučili da govorimo. Naime, naši davni preci, u trenutku kada je grupa postala prevelika, pa se hijerarhija više nije mogla održati, koristili su ``trač``, odnosno priču o onima koji nisu prisutni kako bi ih eliminisali.

Sociolozi tvrde da je potreba za ogovaranjem i daljim prenošenjem dobijenih informacija, uz radoznalost onih koji slušaju, omogućila razvoj prvih primitivnih društava, kasnije socijalizaciju i uspostavljanje čvršće veze među ljudima. Obrazac trača ostao je isti do danas, a povodi najrazličitiji. Ponekad je to ostvarivanje određenih ciljeva, a nekad samo zabava. 

Psiholozi tvrde da tračevi mogu biti izraz naših nesvjesnih strahova i želja. Naime, pričajući o drugima, mi sebe ubjeđujemo kako smo ``bolji``, kako su naši životi sređeniji i ljepši. Također, neki ljudi ogovaraju samo zato što se silno žele uklopiti, stvoriti društvene veze. Ogovaraju i oni koji pate za bliskim odnosima sa drugim ljudima, žele da ih svi vole.

Tračevi nam, također, pomažu da skrenemo i ``pročistimo`` misli od problema i nedaća, da ``ubijemo`` dosadu, da sebi priuštimo malo razbibrige. Također, trač svakoj priči može da doda notu senzacionalnosti, pa najviše ogovaraju oni koji žele biti u centru pažnje. Prenošenjem neproverenih informacija može biti i način da maskiramo svoje mane i nedostatke. 

U moderno vrijeme, tračevi se prenose brže nego ikada. Preko interneta, blogova, društvenih mreža... informacije se prenose u svega nekoliko sekundi. Na svakom koraku i u bilo kom dijelu svijeta možemo saznati ko se sa kim posvađao, švalerisao, kako je prošlo nečije vjenčanje ili razvod.

Na ``Fejsbuku`` se može pratiti čitav život korisnika, ako je aktivan i redovno ažurira statuse i fotografije. Više ne možete sakriti ni intimna slavlja i susrete, jer čak i u trenutku dok se još događaju, neko je već postavio fotografiju ili objavu na internetu.

Istraživanja pokazuju da su predmeti tračarenja najčešće drugačiji ljudi, odnosno različiti od onog što je standardni društveni obrazac. Svako odskakanje od prosjeka ili ekscentričnost može biti povodi za trač. Također, skloni smo ogovarati uspješne i bogate, ljude cijenjene na poslu i među prijateljima. Trač je neka vrste kazne za one koji odskaču, tvrde stručnjaci. 

Ali, tračarenje nam daje i nešto jako vrijedno - prijateljstvo. Sociolozi tvrde da je ogovaranje suština prijateljstva, jer kada nekome pričate o svom ili životu ljudi iz vašeg okruženja, razmjenjujete tajne i automatski se zbližavate. Činjenica da nekom govorite misli i stavove koje imate o drugim ljudima i njihovom ponašanju, to znači da mu ``otvarate dušu`` bez čega prijateljstvo ne može  nastati.

KADA ZABAVA PREĐE U PAKOST

Sve dok je bezazlen i služi ``višim`` interesima trač nije opasan. Međutim, on može imati vrlo negativne, čak i destruktivne posljedice onog trenutka kada prestane da bude zabava, kada postane priča koja se kosi sa nečijom intimom, kada se koristi da bi se pribavila korist ili iz krajnje sebičnih interesa, da bi se nekome tek tako napakostilo. 

Najčešći okidači za opasna tračarenja su ljubomora, zavist i mržnja, tvrde psiholozi. U takvim slučajevima trač i ogovaranje služe da nekome unište život, brak, karijeru, da se neko ocrni i upropasti.

Takve vrste tračeva najizraženije su u svijetu poznatih, tvrde psiholozi. Zato je jako važno postaviti granicu, odnosno mjeru do koje smijemo da tračarimo i iz toga izvučemo pozitivne kontekste ogovaranja, a da nikome ne naudimo. Pikanterije su jako zanimljive, ali pomislite da li njihovo širenje može unesrećiti nekoga. Ako može, prestanite.

Nivo dobrog ukusa ne smije da se pređe, a ako već ne možete šutiti, negativne informacije prenesite u originalu. Trač je zabavan i opuštajuć samo ukoliko nije zlonamjerna laž. Tada postaje kleveta, zabranjena u svim religijmaa, a u nekim državama i zakonom zabranjena. 

TRAČ BUDI HORMON SREĆE 

Kada znamo da ćemo čuti nešto zanimljivo i pikantno, ili da ćemo provesti prijatno popodne sa prijateljicom na ``partiji ogovaranja``, u našem mozgu aktiviraju se receptori koji pojačavaju lučenje hormona sreće.

To znači da je ogovaranje “najzdravija” vrsta razgovora, a skeniranja mozga i ispitivanja dokazala su da se spomenuta aktivnost vidno smanjuje kada pričamo o drugim, ``običnim`` temama. 

Zanimljivo je da su trač rubrike i dalje najzanimljivije, pa statistike pokazuju da pikanterije o životu drugih, bilo u novinama, bilo na internetu čita čak 67 posto žena. Vrlo je vjerovatno da će im promaći neka planetarno važna vijest iz oblasti politike ili ekonomije, ali sočan trač sigurno neće.

Jedno istraživanje pokazalo je da čak 62 posto žena zna ko se od koga razveo i ko se udao ili oženio u svijetu poznatih, ali da samo 34 posto zna ko čini vladu njihove države, dok nešto manje od 30 posto zna koliko se često trebaju raditi pregledi dojke i gdje su u njihovom gradu mjesta na kojima mogu obaviti preglede.

``GLUHI TELEFONI`` 

Jedan američki profesor psihologije izveo je zanimljiv eksperiment. Odabrao je 10 učenika i samo jednog ostavio u prostoriji, dok su drugi morali da izađu. Ispričao mu je kratku priču i zamolio ga da je prenese sljedećem koji uđe u učionicu. I tako redom, kao u igri ``gluvih telefona``, priča se prenosila ``s koljena na koljeno``.

Na kraju, početna verzija koju je profesor ispričao i ona koju je ispričao posljednji učenik, slagale su se u samo 21%. Svako je nešto dodao, oduzeo, protumačio iz svog ugla i priča više nije imala veze sa originalom. Profesor tvrdi da je upravo to priroda trača i da se on tako razvija.

Može da počne sasvim bezazleno, ali kad prođe kroz mnoga usta, kada ga svako začini na osnovu želja, strahova, raspoloženja, čak i ako je na početku bio istinit, na kraju će biti nešto sasvim drugo - mješavina činjenica, mašte, nagađanja, preuveličavanja, zlobe.

Izvor: ekskluziva.ba