ZANIMLJIVO - Zašto druge interesuje sve o našem ljubavnom statusu ? ? ?

Zašto ljude zanima naš ljubavni status?

 

Zašto ljudi vire u tuđi krevet? Nisam baš znala da se ljudi tako zanimaju za moj ljubavni život ali eto, uvjerila sam se u suprotno. Zanima mnoge da ne krenem nabrajati. Da se razumijemo – daleko od toga da je toliko zanimljiv. Sigurno i vi imate dušebrižnike koji „brinu“ o vama i vašem ljubavnom životu. Budimo realni nije to iz njihove velike brige nego ljudi jednostavno vole zaviriti preko tuđeg plota u tuđe dvorište ali i u tuđi krevet umjesto da se pobrinu za svoj život. Bez obzira što je masa njih provjereno nesretna u svojim vezama, odnosima i brakovima, vrlo često pametuju drugima a sigurna sam i vama ukoliko ste u situaciji kao ja. Naime, moram priznati - ja sam Dijana, imam 31. godinu i sama sam. Meni to nije ništa čudno ali pošto u zadnje vrijeme ne prođe dan da se ne osvrne netko na taj moj status, dobivam dojam da sam jako bitna ljudima. Naravno, zamjetite slobodno dozu ironije u mom pisanju. Ta riječ sama kao da je neka osuda a zapravo nije ništa tako čudno, nečuveno i ne vrijeđa nikoga. A ja, pa ja k’o ja, meni je sve tema i dobro istraživanje. Otkad sam sama dobra sam meta za “dušebrižnike”. Njih zabavlja a i ja sam zabavljena njihovom pažnjom i nikad više tema za blog nisam imala. I tako, znani, neznani daju mi savjete kako da se „ušemim“, kako da nađem nekoga i kako da ne budem solo kao da je to najveći grijeh, kao da na svojim leđima nosim neki veliki teret i kao da imam neku „gubu modernog vremena“ jer eto ja sam solo i uz to sam i sretna – mora da nešto nije u redu sa mnom. Da budem potpuno iskrena – naravno da je u dvoje lijepo pa ljubav je najdivnija stvar na svijetu, ljubav stvara, pokreće, inspirira, iz ljubavi nastaje ono najljepše.

 

 A je li ljepše u dvoje ili ne ovisi o tome jeste li u kvalitetnom odnosu koji vas ispunjava i jeste li se „baš našli“ ili samo želite nekoga da niste sami, da zadovoljite norme društva i da budete kao i svi ostali ali to je već druga tema. Ljudi ponekad vire u tuđe krevete jer im je njihov vlastiti dosadio ali to ne bi nikad priznali. Bavite se svojim životom i poboljšat ćete ga više nego da se bavite tuđim bio bi recept koji bi im preporučila. Ponekad bih vrlo rado rekla takvim osobama da bi možda bilo pravo vrijeme da se pozabave sa svojim životom i sa sobom ali nekako imam osjećaj da nemaju u tom svom životu što drugo raditi osim olajavati i tako bi im uzela tu životnu radost. Uostalom, da vas ljudi žele u svom krevetu pozvali bi vas – do tada, posvetite se svom. Je li zaista čudno biti solo s 30-ak? Meni nije čudno biti solo. Čudnije mi je biti s nekim koga ne voliš a puno je takvih slučajeva. Pomisao da sam s nekim koga ne želim, ne volim i tko mi nije dovoljan mi je nezamisliva. Takav koncept meni ne odgovara. Ali ja sam čudna no nije čudno biti solo nego je čudno i što je važnije – pogrešno biti s nekim zbog krivih razloga. Možda je zaista grijeh ili u najmanju ruku najveća „čudnost“ imati 31 godinu u jednoj relativno konzervativnoj sredini i biti solo ali tko to kaže, tko definira što je čudno a što ne u u ovom društvu u kojem živimo. Mislim li da mi nešto nedostaje da ustanem s osmjehom na licu – ne, iskreno, ne mislim da mi treba muškarac da budem sretna. Trebam sama sebi da postignem sreću jer je moj život u mojim rukama a ne tuđim. A muškarac koji dođe može biti moj partner u dobru i u zlu ali nije dio koji mi nedostaje da bih bila potpuna. Mislim da je greška što se danas gleda na partnera kao na nekoga tko će vas spasiti od vašeg života i poboljšati ga. Mislim da je to izgovor jer na nama samima je da od svog života nešto napravimo. 

 

Naravno, sami se ne možemo grliti niti ljubiti niti voditi ljubav sami sa sobom i zato nam to nedostaje. Ali ne zato da popuni praznine nego da budemo skupa dobar spoj, partneri, da se sljubimo kao različiti okusi u jedan poseban. Partneri, životni, ljubavni, seksualni. Partneri, to smo mi, to se traži. Ipak, pitam se ne bi li zaista bilo žalosno da sva sreća i zadovoljstvo ovise o tome da imaš nekoga jer što se dogodi kada nisi s nekim? Što se dogodi kad imaš nekoga pa ostaneš bez te osobe zbog XY razloga? Propadne li čovjek? Prestanemo li egzistirati kada nismo u „zajednici“ s nekim koga zovemo svojim partnerom? Imamo li mi manju vrijednost ukoliko smo sami, solo, single ili kako god nazvali to stanje kada nisi u vezi? Naravno, kada ostaneš sam nakon dugog niza godina veze i onoga „mi“ u prvi tren misliš da nećeš preživjeti bez buđenja skupa, zagrljaja, poljubaca, ljubavi. Ali čovjek se rodi sam i umre sam, zašto je onda tako teško shvatiti da možemo živjeti sami? U dvoje je sigurno toplije (preneseno značenje za sve one divne tople osjećaje koji se sumiraju u tu toplinu…) pogotovo u ovo sivo i sjetno vrijeme kada ti netko nedostaje ali ne znači da ćete se smrznuti ako budete sami. Treba samo znati biti kvalitetno sam. A zašto smo sami? Ono što sam čula zašto sam ja sama a vjerojatno se mogu mnogi i poistovjetiti, dijelim s vama pa možda svi skupa pronađemo nekoga i ušutkamo jezike oko nas.

 

 1. Ti si preizbirljiva i zato si sama Vrlo često kada ste solo čujete tu rečenicu da ste prizbirljivi, da tražite previše. Ono što većina ljudi (normalnih – uzevši u obzir da je biti normalan relativan pojam) traži je normalan partner. U današnje vrijeme to je previše i odmah ste preizbirljivi. Muškarac ne treba imati točno određene specifikacije tipa – obrazovanje, status, visina, težina, boja očiju, boja kose, auto, kuća, stan, vikendica, materijalno i sl. Dovoljno je da je normalan čovjek s kojim se možeš smijati, razgovarati a gle kad zagusti i plakati ako ti se plače. Normalan partner je netko s kim možeš komunicirati na svim razinama i da se razumijete – riječima, dodirima i tijelom. Naravno da je važno da je psihička i fizička komponenta privlačnosti prisutna jer kemije mora postojati. Kemija ne znači da netko izgleda kao crni Apolon visok 195 cm s elegantno raspoređenih 95 kila čistih mišića, dužom tamnom kosom i plavo-zelenim očima. Kemija znači ono nešto između redaka zbog čega „padnemo“ na nekoga. Ma koliko veličali izgled, uglavnom kemija nije vezana za savršene tjelesne proporcije. Dobar izgled uvijek privuče prve poglede ali zbog onoga ispod te oku ugodne vanjštine poželimo nešto više. Je li to sve previše? Pa ako je to previše onda i jesam preizbirljiva.

 

 2. Ne znaš što želiš i zato si sama Žene ako ne znaju što žele vjerujte mi – znaju što ne žele. Ne žele sebičnog, bezosjećajnog manijaka bez manira koji se prema njima ponaša kao da su boca piva iz koje potegnu kada žele. Ne žele da ih netko uzme zdravo za gotovo ni nakon par godina i da budu kao stara fotelja na koju se netko tromo i po inerciji zavali bez želje i potrebe za više. Ne žele ni posesivnog, ljubomornog tipa koji ih djelomično i straši svojim iznenadnim promjenama raspoloženja i reakcijama. Ne žele nekoga tko ih gazi, guši njihovu slobodu, želi ih mijenjati i uz koga se osjećaju neugodno i imaju potrebu pobjeći. Žene žele sve suprotno od toga. Žene žele partnera uz kojeg se osjećaju dobro, opušteno, ugodno i dovoljno sigurno da budu svoje. Nema ljepšeg osjećaja nego biti svoj uz nekoga tko voli sve tvoje mijene. Sve što izaziva neugodu jednako je osipu – želiš se toga čim prije riješiti. Ako je to sve previše, onda stvarno ja jesam izbirljiva. 3. Tebe se muškarci boje zbog tvog jezika i zato si sama Prva stvar koju ljudi danas rade kada nekoga upoznaju je vrlo romantično googlanje – upišeš u tražilicu ime dotične/dotičnog i voila, sve znaš bez da pitaš! Što god da radite ako ne želite biti sami ili barem želite izbjeći neugodne situacije – nemojte pisati blog. Vaši spojevi s muškarcima mogli bi se svesti na velike i duboke polemike o temama koje pišete na blogu. 

 

Odjednom će vam ili laskati i potvrđivati sve što ste ikada napisali od čega će vam se smučiti ili će imati potrebu u svemu vam kontrirati od čega će vas zaboljeti glava. Ako imate “dugačak jezik” (vrlo nepopularno za ženu je što uopće ima jezik tj. mišljenje) može vas netko takvu prihvatiti ili ne ali ako se morate mijenjati da vas se netko ne bi „bojao“ onda vam takva osoba niti ne treba. Bolje biti sama nego s muškarcem koji se boji zar ne? Ljubav se ne forsira. Kemija se ne forsira. Ne možete umjetno nešto stvoriti samo zato što bi to željeli a ono najvažnije – ni ne trebate. Prepustiti se životu jer živjeti, uživati i otvoriti svoje srce puno je važnije od statusa “u vezi” zar ne. Na kraju dana bitno je jeste li zapravo i istinski sretni a ne jeste li u vezi ili ne. Nekada imaš ljubav a nekada ju izgubiš. Nekada ju tražiš a nekada se umoriš. Nekada se nađete a nekada se tražite. Volite i pustite ljude da ljube i vole kada žele, kako žele, gdje žele, koga žele. Generalno kada pogledate bez karikiranja i ironije – tko kaže da ćemo svi biti u paru uvijek? Moramo li biti u paru da bi uopće postojali i ostvarili se? Postoji li negdje garancija, ugovor, pravilo koje kaže da za svakoga postoji netko cijelo vrijeme i da ulazimo samo iz veze u vezu bez predaha i razmišljanja? Možda smo mi sami sebi u određenoj fazi najbolji partneri. Bolje to nego da svaku noć legnemo u krevet pored nekoga i pretvaramo se da je to baš ono što želimo.

Izvor: vecernji.hr